Samopovlaštenje

Samopovlaštenje nastaje kada digitalna platforma ili vratar daje svojim vlastitim uslugama, proizvodima ili sadržaju bolji tretman u odnosu na slične ponude konkurenata. To se može dogoditi kroz bolje rangiranje u rezultatima pretraživanja, povlašteni položaj u preporukama ili ekskluzivan pristup značajkama. Iako je izvorno koncept prava tržišnog natjecanja, sada je relevantan za transparentnost političkog oglašavanja gdje platforme mogu favorizirati određeni politički sadržaj.

Pravna osnova

Samopovlaštenje se primarno regulira Zakonom o digitalnim tržištima (DMA) a ne propisima o političkom oglašavanju:

"Vratar ne smije povoljnije tretirati u rangiranju usluge i proizvode koje nudi sam vratar ili bilo koja treća strana koja pripada istom poduzeću u usporedbi sa sličnim uslugama ili proizvodima trećih strana te vratar mora primjenjivati poštene i nediskriminirajuće uvjete na takvo rangiranje."

— Članak 6. stavak 5., Uredba (EU) 2022/1925 (Zakon o digitalnim tržištima)

Zašto je važno

Samopovlaštenje je važno u kontekstu političkog oglašavanja jer platforme označene kao vratari prema DMA ne mogu nepravedno favorizirati svoj vlastiti politički sadržaj ili usluge u odnosu na druge. To je posebno važno tijekom izbornih razdoblja kada je jednak pristup publici ključan za demokratske procese.

Za pružatelje usluga političkog oglašavanja, razumijevanje pravila samopovlaštenja pomaže osigurati usklađenost pri radu na velikim platformama. Izdavači i naručitelji moraju biti svjesni da vratari ne mogu davati preferencijalni tretman političkim oglasima na temelju poslovnih odnosa ili korporativnih povezanosti, osiguravajući ravnopravne uvjete za sve političke aktere.

Dok se Uredba 2024/900 fokusira na transparentnost i ciljanje, platforme koje podliježu i DMA-i i propisima o političkom oglašavanju moraju osigurati da njihovi sustavi rangiranja i preporuka ne stvaraju nepravedne prednosti koje bi mogle ugroziti izbornu pravednost. Ovo križanje između pravila tržišnog natjecanja i demokratskog integriteta postaje sve važnije kako digitalne platforme igraju veću ulogu u političkim kampanjama.

Ključne točke

Samopovlaštenje se primarno regulira DMA-om za označene vratare, a ne izravno Uredbom 2024/900
Zabranjuje platformama davanje boljih rangiranja ili vidljivosti vlastitim uslugama ili proizvodima u odnosu na konkurente
U političkom oglašavanju, ovo sprječava platforme da nepravedno favoriziraju određeni politički sadržaj na temelju poslovnih odnosa
Vratari moraju primjenjivati poštene i nediskriminirajuće uvjete na rangiranje i preporuke
Kršenja mogu rezultirati kaznama do 10% globalnog godišnjeg prometa prema DMA-u
Načelo podržava izbornu pravednost osiguravajući jednak pristup publici platforme za sve političke aktere

Samopovlaštenje u odnosu na ciljanje

Samopovlaštenje i ciljanje su različiti koncepti koji se često miješaju u raspravama o političkom oglašavanju. Samopovlaštenje se odnosi na platformu koja daje nepravednu prednost vlastitim uslugama ili povezanom sadržaju u rangiranju i preporukama. Ciljanje se odnosi na usmjeravanje političkih oglasa prema određenoj publici na temelju osobnih podataka ili drugih kriterija.

Dok se samopovlaštenje odnosi na to tko dobiva preferencijalni tretman na platformi (vlastite usluge platforme u odnosu na treće strane), ciljanje se odnosi na to koji korisnici vide određene oglase. Platforma se može baviti samopovlaštavanjem rangirajući svoj vlastiti politički sadržaj više, dok ciljanje određuje koji korisnici u kojim skupinama vide bilo koji određeni politički oglas. Oboje izazivaju zabrinutosti o pravednosti, ali djeluju na različitim razinama ekosustava oglašavanja i regulirani su različitim odredbama.

Povezani pojmovi

Vratar — Velike platforme podložne pravilima samopovlaštenja Zakona o digitalnim tržištima
Izdavač — Subjekt koji prikazuje političke oglase, potencijalno podložan obvezama samopovlaštenja
Pružatelj usluga političkog oglašavanja — Pružatelji usluga koji moraju poštovati pravila nediskriminacije
Naručitelj — Subjekt koji plaća političke oglase koji može biti pogođen praksama samopovlaštenja
Ciljanje — Tehnika za usmjeravanje oglasa prema određenoj publici, različita od samopovlaštenja
Internetska platforma — Digitalna usluga koja može provoditi aktivnosti rangiranja i preporuka
Politički akter — Subjekti čiji sadržaj treba primiti pošten tretman na platformama
Temeljna usluga platforme — Usluge podložne obvezama DMA-a uključujući zabrane samopovlaštenja
Sustav preporuka — Algoritamski sustav koji ne smije provoditi nepravedno samopovlaštenje
Mračni obrasci — Manipulativne prakse dizajna povezane ali različite od samopovlaštenja

Da. Kao EU uredba, TTPA je izravno primjenjiva u svim državama članicama bez potrebe za nacionalnom implementacijom. Države članice moraju samo odrediti nadležna tijela i utvrditi kazne.

Zahtjevi transparentnosti osiguravaju da svi politički akteri djeluju prema istim pravilima. Birači mogu vidjeti tko ima resurse i kako se koriste, podržavajući pošteno natjecanje.

Transparentnost gradi povjerenje pokazujući biračima da politički akteri djeluju otvoreno. Skriveno financiranje ili ciljanje narušava povjerenje u demokratske procese.

Zahtijevajući jasno označavanje i dostupne informacije o transparentnosti, TTPA pomaže ljudima prepoznati političko oglašavanje i razumjeti tko pokušava utjecati na njih.

Političko oglašavanje uključuje svaku plaćenu poruku koja promiče političkog aktera, utječe na glasačko ponašanje, utječe na ishod izbora ili referenduma ili utječe na zakonodavne ili regulatorne procese. Također uključuje svako oglašavanje od strane ili u ime političkog aktera.

Ne. TTPA ne utječe na nacionalna pravila o sadržaju političkih oglasa, financiranju kampanja, izbornim razdobljima ili općim zabranama političkog oglašavanja. Ona dodaje zahtjeve transparentnosti na postojeće nacionalne zakone.

Službeni naziv je Uredba (EU) 2024/900 Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti i ciljanju političkog oglašavanja. Objavljena je 20. ožujka 2024.

Da. TTPA obuhvaća sve političko oglašavanje, bilo online ili offline, uključujući tisak, billboarde, TV, radio i digitalne kanale. Pravila o ciljanju iz Poglavlja III primjenjuju se samo na online oglašavanje.